|
|
| < | srpanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Don't know what you're expecting of me
Put under the pressure of walking in your shoes
*********************
Every step that I take is another mistake to you!!!!!!
CILJEVI:
-50 kg
-velicina S!!!
my mail & msn: anne_apolonia@hotmail.com
andjeli moji...
prvo da vam se ispricam sto nisam ovako dugo pisala...
naime ja sam maturant bila pa su mi bili upisi i prijemni.... naravno sve je u redu upisala sam sta sam htjela i odlucila se malo pocastit... iako sam s mora odlucila sam 10 dana malo otputovat i otic s ekipom...
naravno bilo je odlicno, alkohola u potocima ;)... ma znate kako vec to ide...
ali malo sam kiksala s hranom... kako sam bila u bolnici pa morala sam malo stat s tim rigoroznim djetama, no nalazi su izvrsni i odlucila sam pocet iznova i voljela bih da mi vi savjetujete nekakve djete, jer vama vjerujem i nitko me ne pozna bolje od vas...
jedna me djevojka itala kakve su posljedice mie i ane... na svakog drugacije utjece... ja sam u tome od 7 razreda a sad mi je 19... dugo dosta dugo... i na periode ide... ima dana, pa cak i mjeseci gdje se fantasticno osjecam a opet ima mjeseci kada bi organe najradije iz sebe izbacila...
posljedice... hm... zeludac je otisao k vragu, jednostavno neke stvari vise mi ne leze, tipa malo zesce hrane, spageta, pizze... ali cokolada uvijek legne i to me muci... zato se sad pokusavam stabilizirat jer sam dva puta do sada zavrsavala u bolnici, a ako sam na nesto alergicna to su igle i nemam bas lijepe uspomene...
eto moje leptirice, andjeli moji, voljela bi vase komentare, prijedloge o djeti,vjezbe itd... cut.
ps. mjeseceva dijeta?! isplatili se?
ljubim vas sve i obecajem sad cu se cesce javljat. odo sad malo vama komentara ostavit...
andjeli moji...
molim vas oprostite sta vam se nisam javljala...
bilo je ovo burno razdblje... sad je sve uredu, ozdravila sam osim jedne stvari... zdeblljala sam se i to uzasno, ne mogu vise podnjet sliku svoju, ovo je katastrofa...
jos sad matura, prijemni i sve me tako stislo... ludim a svakim danom sve sira i sira...
mora doci kraj ovome jednom jer postaje prejezivo... cak me strah napisat koliko sa teska...
od sutra samo rigorozne djete i vjezba, boli me briga sta doktori kazu, boli me briga ako ce jetra totalno otic ali sta ce mi sve kad sebe ne mogu pogledt u ogledalo...
znate kako ste mi falile...
cesto sam razmisljala o vama, kako su moje leptirice, kako njima ide...
k vragu i sve, vi ste mi jedina nada...
hvala vam na svemu...
obecajem, javljat cu se cesce...
kiss
hej andjeli moji, stvarno sorry sta nisam pisala...
razlog je sto sam zavrsila u bolnici...
imunitet mi je skroz pao i uspjela sam se razbolit...
dosla sam prije 2 dana kuci, tako da neko vrijeme vam se necu moc javljat, jer moram samo odmarat itd.
nadam se da ste mi vi dobro...
znam da ste lijepe, pametne i drage ali isto malo pripazite da ne bi zavrsili kao ja, bar pijte nekakve vitamine ili nesto, jer bolnica je... ajme, nesto strasno, ozbiljno vam kazem...
volim vas i ljubim sve, javim vam se prvom prilikom...
kiss
suza nemam vise,
oduzeo ih je sve,
boli nema vise,
slomio me je...
dodir ne osjecam vise,
prevario me je,
usne ne ljube vise,
zaboravio me je...
Jucer je dan bio neocekivano dobar... uspjela sam vodu cijeli dan i odvozil na biciklu 15 km... bez pretjerivanja,
cak su mi i uskoli rekli da sam malo opala...
bila sam happy, sve dok me moja glupaca od sestre nije nazvala debelom kravom... da me lakse preskocit nego zaobic, i jos sam pojela fetu kruha i sira i taman isla na sastanak s miom dosla majka kuci...
ma za poludit, jedva cekam dogodine na fax-u, bit cu mirna, sama u stanu...
Vi moje leptirice, moje ljepotice...
neznam sta da vam kazem... najradije bi vam svima krila dala jer ste vi moji anđeli...
stvarno je svaka od vas posebna...
valjda me zbog kise krpi depresija i zato sam cijela nikakva...
evo za kraj malo inspiracije...
Koliko sam samo puta u zadnje vrijeme pozeljela vratit se u djetinjstvo, mislim u one dane kad mi je jedini problem bio sta cu se danas igrati...
ne mogu vise izdrzat ovaj pritisak... Nepodnosljiv je... Glupa matura, maturski, kraj godine a tek maturalna...
Jos jucer sam se s mmajkom posvadjala krvnicki i nakon toga odem prijatelju na rodjendan i gledam onu silnu hranu... doslo mi je povracat...
svi te pitaju sto ne jedes, sto samo vodu pijes, ajde pa ne vozis popij malo... NE MOGU, NE MOGU VISE!!!!!!!!!
zelim samo otici negdje, pobjeci daleko, gdje me niko ne zna i pocet sve iznova... Mrzim kad kontroliraju svaki pokret, kad analiziraju, komentiraju...
I naravno onda dodje ja-svakog-decka-mogu-imat cura i komentira svoje kile kako ona mora na djetu kako je debela, daj zenska glavo ispiši se iz zivota...
Ispada da sam puna gnjeva i to, ali stvarno sam se morala negdje ispuhat, svaki dan me nesto nanovo unistava i nemam snage vise...
i htjela bi se zahvalit vama moje ljepotice... Jer vi mi dajete nekakvu snagu ujutro kad ustanem, jer znam da me razumjete... Kad bi nekome pricala ovako tko nema iskustva s miom i anom znam da bi me proglasio ludim...
jednostavno ne mogu oni to razumit...
tnx jos jednom , love u...
"Way up on the mountain where she died
All I ever wanted was your life
Deep inside the canyon I can't hide
All I ever wanted was your life"
meni jedni od drazih stihova... obozavam pepperse ;)
najlakse je nekako opusteno pocet ili odgađat kada govoris o ani ili mii...
pokusavas sve drzat pod kontrolom dok jednostavno ne puknes...
ja sam imala iskustva i jos uvijek imam s obe...
mia je ipak nekako bila jednostavnija sve dok nisam zavrsila u bolnici...
a od tada je proslo 5 godina..
pravi sam veteran...
zakonom bi zabranila sva zrcala na svijetu...
nepodnosim ih... jednostavno su prerealna...
ali svaki dan je borba, dakako ima dana kad sam skroz okay,
kad ne trebam ni miu ni anu ali one se kontnuirano vracaju i ne zele me ostaviti...
da li sam ih se pokusala rijesit?! naravno i to vise puta ali njih dvi te nikad nece napustit
u to budi sigurna... poput droge su, kao sto droga... ma ne prođe tjedan a da ne pozelite ponovo...
trenutno zbog pritiska mature, prijemnog i naravno one proklete maturalne veceri sprijateljila sam se s anom...
nije tesko.. samo treba imat volju i zelju... ali do kad?! jos malo, jos malo...
poznat odgovor?! obit ce mi se o glavu, to znam ali one su dio mog zivota kao zrak, voda, suze...
Ps. ovo je malo za pocetak, ako vas nesto zanima pitajte...
"I got dosed by you (and)
Closer than most to you (and)
What am I supposed to do
Take it away I never had it anyway
Take it away and everything will be ok"
Courage
Add to My Profile | More Videos
